Blagost, gledanje u dobro i njegovano pamćenje čuvaju čovjeka od stresa i bolesti.
U tekstovima o kardiovaskularnim i mnogim drugim bolestima naći ćete sve moguće ponude, upute i preporuke kako sačuvati srce zdravim, ali ono najvažnije nećete naći: da se konačno oslobodite stresa, odnosno da postanete blagi. Blagost se prepoznaje i u izrazu "blago tebi", što znači da je čovjek izrastao.
Važno je samo jedno: okrenuti se dobru. Nekad je dovoljno izreći "bit će dobro", "ja vjerujem, brzo će doći dobro", "već će biti bolje" ili "proći će". A onda se sjeti trenutaka iz svoje prošlosti kad si uživao, kad je bilo lijepo, i fiksiraj se na njih.
Dok promatraš zlo u sebi, taj manjak i taj mrak koji se dogodio, samo sebe činiš još bolesnijim, produžuješ krizu i u tebi raste nevolja i zlo koje vodi konverzijom i na fizičke i na psihičke bolesti. Kad se ugasi svjetlo, ne analiziraj: potraži šalter ili novu žarulju i upali ga.
Kriza, bol, bolest, problem u braku ili svađa toliko zahvate naše živce i osjećaje da oči ne vide ništa drugo. Čovjek to negativno upisuje u svoje tijelo, dušu i memoriju, mišići i stanice upisuju to epigenetski, i on onda reagira iz toga: postaje bolestan, depresivan ili zločest.
Strašno je važno da u razgovoru ne pokušavamo odjednom grubo izreći ovo i ono, jer time uništavaš sebe. Umjesto toga treba mirno, opušteno i argumentirano izreći ono što misliš. U društvu su najdraži ljudi koji su blagi, koji nikoga ne osuđuju i koji u svakom čovjeku vide dobro, a ne zlo.
Ako gledaš u most koji se srušio, nikad nećeš prijeći rijeku. Ako gledaš u one dijelove mosta koji su ostali čitavi i uvidiš da možeš preko jedne ili druge grede, prijeći ćeš je, a možeš je i preplivati. Ali ako promatraš samo pukotine, ostat ćeš na mjestu, bolestan i jadan.
Pamtiti znači postajati bogat, unositi u sebe sadržaje koje uvijek možeš koristiti; memorija postaje zdrava kad je bogatija i punija novim doživljajima i iskustvima. Suprotno od pamćenja i bogatstva jest zaboravljivost. Čovjek je toliko bogat koliko se može služiti sadržajima svoje memorije, a siromašan koliko ih je zaboravio.
Jedno je pamćenje kad smo sabrani: ono ulazi u memoriju i ostaje živo, čvrsto i ukorijenjeno, pa se sjećamo pojedinosti iz najranijeg djetinjstva i svih razdoblja prošlosti. Drugo je ono što je u memoriju ušlo tako slabašno da se ne da oživjeti, kao da su izblijedjele boje i nema snage u tome.
Naši međuljudski odnosi moraju postajati sve civiliziraniji, kulturniji, s većim poštovanjem i dostojanstvom. To se može dogoditi samo ako u ljudima gledamo dobro, jer dobro je ono prirodno, blagost. Kad vjerujemo u dobro u ljudima, nastupamo prema njima blago, pa neće biti grubosti, povreda, uvreda ni neprijateljstva i rata.
Silno je važno neprestano vježbati kontinuirano hodanje, ustajanje kad sjediš, ustajanje iz kreveta i ustajanje od stola. U životu nema trzanja; u životu i u prirodi ne postoje skokovi, nego kontinuitet, pa se ne smiju raskidati kopče između jedne minute i druge, jednog dana i drugog, između sebe i drugih.
“To znači u tebi je blagost, ti si izrastao.”
“Ljudi koji svakom čovjeku vide dobro, a ne zlo.”
“Hoćeš li od zlu govoriti u čovjeku ili o dobru?”
“Ako staneš na stranu dobra, ti si sebe očuvao od stresa, od grubosti, od bolesti.”
“Idi, pali svjetlo.”
“Drugim riječima samo se dobrim može shvadati zlo.”
“Tomislav Ivančić | Oslobodi se STRESA i VJERUJ u dobro!.” https://www.youtube.com/watch?v=i2042t_J120. Transcript summary by WhipScribe, https://whipscribe.com/transcript-pages/tomislav-ivancic-oslobodi-se-stresa-i-vjeruj-u-dobro.html.